Tražiš zanimljiva kviz pitanja? Isprobaj pub kviz i pitanja iz Potjere te provjeri svoje znanje kroz najbolja pitanja opće kulture!
Isaac Newton (1643. – 1727.) bio je engleski fizičar, matematičar, astronom i filozof, a njegovi su doprinosi toliko duboki i raznovrsni da se često smatra najvećim znanstvenikom u ljudskoj povijesti. Njegova znanstvena ostavština uključuje zakone gibanja, zakon gravitacije, razvoj infinitezimalnog računa, rad na optici i konstrukciju reflektorskog teleskopa.
Svoj najznačajniji doprinos dao je u fizici, gdje je formulirao tri zakona gibanja i univerzalni zakon gravitacije. U djelu “Principia Mathematica” prvi put je sustavno primijenio matematiku za opisivanje gibanja tijela i planeta. Njegova ideja da se isti zakoni primjenjuju i na Zemlji i u svemiru bila je revolucionarna. Newton je time objasnio ne samo gibanje planeta, već i svakodnevne pojave poput pada jabuke ili kretanja topovske kugle.
U optici je eksperimentirao sa svjetlošću i prizmom, dokazujući da se bijela svjetlost sastoji od različitih boja. Time je oborio dotadašnju pretpostavku da je bijela svjetlost osnovna. Također je konstruirao prvi reflektorski teleskop, što je bio važan pomak u astronomiji jer je taj tip teleskopa uklanjao kromatske greške.
Njegov doprinos matematici uključuje razvoj infinitezimalnog računa, iako je pitanje prioriteta oko tog otkrića izazvalo dugotrajan spor s njemačkim filozofom i matematičarem Gottfriedom Leibnizom. Newton je bio poznat po svojoj netrpeljivosti prema kritici, pa je sukobe s kolegama doživljavao osobno.
Zanimljivo je da se Newton intenzivno bavio i alkemijom, vjerujući u postojanje skrivenih zakona prirode koji se mogu otkriti samo posvećenim proučavanjem. Pisao je opsežne tekstove o Bibliji i apokalipsi, smatrajući teološka pitanja jednako važnima kao znanstvena. Na kraju života tvrdio je da je njegova teološka interpretacija Pisma njegovo najveće dostignuće.
Newton je u jednom trenutku obnašao dužnost upravitelja Kraljevske kovnice, gdje se zalagao za reforme monetarnog sustava i strogo se obračunavao s krivotvoriteljima novca. Bio je i predsjednik Kraljevskog društva, gdje je imao znatan utjecaj na znanstvenu zajednicu.
Unatoč njegovim mnogim doprinosima, osobni odnosi s kolegama znanstvenicima bili su puni konflikata. Imao je izraženu potrebu za kontrolom i priznanjima, a mnoge svoje spoznaje nije objavljivao godinama, već ih je držao za sebe.
Newton je umro 1727. godine u Londonu i pokopan je u Westminsterskoj opatiji, što je tada bio presedan za jednog znanstvenika. Njegova ostavština i danas živi kroz zakone fizike, znanstvenu metodu i ideal racionalnog promišljanja prirode.
Danas se Newton ne pamti samo po formulama, već po tome što je pokazao da se svemir može razumjeti kroz promatranje, eksperiment i razum. Njegova znatiželja, ustrajnost i duboko uvjerenje da prirodu treba istraživati racionalno i sistematski čine ga jednom od najvažnijih figura u povijesti znanosti.
Teoriju gravitacije počeo je razvijati s 23 godine tijekom izolacije zbog kuge.
Cijeli život je ostao neoženjen i bio poznat kao ženomrzac – čak se posvađao s Johnom Lockeom jer mu je htio predstaviti ženu.
Upravljao je Kraljevskom kovnicom i osobno nadzirao istrage krivotvoritelja, poslavši mnoge na vješala.
Newton se u poznijim godinama bavio alkemijom i pokušavao pretvoriti olovo u zlato.
Bio je toliko konfliktan da je iz vlastitih knjiga brisao citate kolega s kojima se posvađao.
„Platon mi je prijatelj, Aristotel mi je prijatelj, ali moj najbolji prijatelj je – istina.”
„Ako sam vidio dalje od drugih, to je zato što sam stajao na ramenima divova.”
„Priroda i prirodni zakoni ležali su skriveni u noći, i Bog reče: neka bude Newton – i bi svjetlo.” (A. Pope)