Gaj Julije Cezar – sve što trebate znati za kviz o čovjeku koji je srušio Republiku i rodio Carstvo

Gaj Julije Cezar nije bio samo briljantan vojskovođa, već i političar, reformator i pisac čija su djela i danas dio klasične edukacije. Njegov život bio je ispunjen političkim borbama, ratovima, savezima, ljubavima, izdajama i – konačno – smrću koja ga je učinila besmrtnim u povijesti.

Rođen oko 100. pr. Kr. u patricijskoj obitelji Julijevaca, Cezar se od mladosti politički oblikovao u sukobu između populara i optimata – narodnjačke i aristokratske stranke. Iako njegova obitelj nije bila posebno bogata, Cezar je bio ambiciozan i obrazovan, govorio je grčki, studirao je retoriku i rano se uključio u javni život.

U mladosti je preživio sukobe sa Sulom, jednim od najmoćnijih ljudi Rima, i već tada pokazao političku hrabrost – odbio je odreći se žena iz suparničke stranke, što mu je gotovo stajalo glave. Nakon političkog uspona, povezivanjem s Pompejem i Krasom, Cezar je osnovao Prvi trijumvirat.

Najslavniji dio njegove vojne karijere bio je osvajanje Galije, koje je trajalo gotovo deset godina. Tamo je porazio brojne galske narode, stekao golem ugled, bogatstvo i – što je najvažnije – odanu vojsku. U svojim Komentarima o Galskom ratu, Cezar je jasno pokazao kako istodobno može biti i general i kroničar, koristeći svoj književni dar za vlastitu političku promociju.

Po povratku iz Galije, sukob s Pompejem je bio neizbježan. Prelaskom rijeke Rubikon 49. pr. Kr., Cezar je simbolično pogazio rimske zakone i započeo građanski rat. Nakon niza bitaka, ključna pobjeda dogodila se kod Farsala 48. pr. Kr., gdje je Pompej poražen, a Cezar postao gospodar Rima.

Cezar nije bio samo vojni vođa, već i vizionar. Provodio je reforme: dodjeljivao je zemlju veteranima, povećavao broj senatora, reorganizirao kalendar (julijanski kalendar), širio državljanstvo i utemeljio kolonije diljem Carstva – uključujući na prostorima današnje Hrvatske (Salona, Pula, Narona).

Njegov odnos s Kleopatrom, kraljicom Egipta, bio je spoj politike i strasti. Imao je s njom sina, Cezariona, te joj pomogao u građanskom ratu protiv brata. Kleopatra je čak došla u Rim, što je izazvalo sumnju da Cezar planira uspostaviti monarhiju po istočnom modelu.

Njegovo sve veće prisvajanje ovlasti – doživotna diktatura, osobni kovan novac, kipovi među božanstvima – izazvalo je strah kod dijela aristokracije. Na Martovske ide 44. pr. Kr., ubijen je u senatu od strane urota predvođenih Brutom i Kasijem – ljudima kojima je vjerovao.

Iako je mislio da može reformirati Republiku iznutra, njegovo ubojstvo označilo je kraj tog pokušaja. Rimska Republika nije se oporavila – uslijedio je novi građanski rat koji je doveo do uspostave Carstva i vladavine njegova nasljednika Oktavijana Augusta.